Kategorije: AktualnoInterviewLifestyle

Tradicijska glazba u sebi čuva neopisivu ljepotu pozitivne, pokretačke energije

  • Datum objave: 23.04.2014.
  • Autor članka: Festival.hr

Uzmite ljubav prema glazbi, nepresušnu znatiželju i želju za otkrivanjem novih svjetova, sve to dobro izmiješajte i izmućkajte i što ste dobili? Čipkice – mali etno ansambl. Svoje su putovanje započele na radionici sevdaha, nakon koje se izrodila ideja o osnivanju ansambla koji bi izvodio tradicijsku glazbu iz cijeloga svijeta. Svoj repertoar uče na raznim radionicama tradicijske glazbe, ali i jedne od drugih, a izvode ga a cappella i uz glazbenu pratnju. Uz njih svijet možete obići, ne u 80 dana, već u svega par pjesama. I to bez putovnice. Razgovarali smo s Čipkicama ususret njihovom nastupu na ETNOFILm festivalu u Rovinju 26. travnja.

1. Kako je počelo etno putovanje Čipkica i otkud ideja za ime?

Čipkice su svoje putovanje započele 2008. godine na radionici sevdaha nakon koje se izrodila ideja o osnivanju ansambla koji bi izvodio tradicijsku glazbu iz cijeloga svijeta. Lidija Dokuzović osnivačica zbora je osmislila i ime.  Iako je bilo malo negodovanja oko imena u početku, brzo smo ga zavoljile.

2. Ženski ste vokalni ansambl koji izvodi tradicionalnu glazbu iz cijelog svijeta. Kakva se to glazba može čuti u vašim izvedbama?

Može se čuti tradicijska glazba iz cijeloga svijeta. Zvuči možda pretenciozno, ali ako nema velikih planova i ciljeva, nema ni ostvarenja. Na našim koncertima može se uživati u tradicijskim pjesmama, osim iz Hrvatske, iz  Norveške, Švedske, Danske, Ukrajine, Slovačke, Francuske, Škotske, Makedonije, Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Turske, Bugarske, Rumunjske, Albanije, Afrike..

3. Kada vas se vidi na nastupu nemoguće je ne zamijetiti da ste sve u crveno-crnoj odjeći. Je li ta anarho kombinacija boja s ciljem pokazivanja otpora stanju na sceni na kojoj se nerijetko može čuti nekvalitetna glazba?

Boje su oduvijek služile za predstavljanje tradicionalne, kulturne, vjerske ili simbolike stava. Crvena je emocionalno intenzivna boja. Pojačava ljudski metabolizam, ubrzava disanje i podiže krvni tlak. Ima vrlo visoku stopu vidljivosti.  U heraldici, crvena se koristila za označavanje hrabrosti. Crna nije samo boja tuge, ona  označava snagu i autoritet te se smatra vrlo formalnom i elegantnom  bojom. A zajedništvo crvene i crne je zajedništvo i naših tradicijskih obilježja kao i temeljne boje svjetskih tradicijskih nošnji. Osim toga, mislimo da nam dobro stoji.

4. U vašoj biografiji pišete da svojim radom nastojite upoznati publiku s ljepotom različitosti kultura i melodija, koju i same, putem otkrivate. Znači li to da pronađete nešto po vama prekrasno i odmah idete tu glazbu prilagođavati za vaše izvedbe i kako uopće birate repertoar?

Pri samom utemeljenju ansambla za koji je zaslužna maestra Lidija Dokuzović, na radionicama sevdaha, započelo je traganje do iskona kojem svako osviješteno biće teži.

Početni sastav djevojaka je upućivala sama Maestra, a kasnije poticala na slobodu individualnih istraživanja i osobnih afiniteta pa se svaka od članica mogla slobodno izraziti kroz poznavanje pojedinih kultura upućujući jedna drugu uz pomoć i Maestrino znanje.

Tako je došlo do sudjelovanja i na brojnim internacionalnim radionicama s kojih su članice donosile nova saznanja i omogućile ansamblu daljnji razvoj. Obrada navedenoga vrlo često teče spontano i tradicijski jer ne znaju sve članice čitati note, već se uvježbava na tradicijski način kako su to činile naše bake i prabake. Iako se puno dogovaramo oko pjesama, obrade i aranžmani su često ipak posao voditelja. Ono što nam je važno u obradama je svakako zadržati pravi duh pjesme i ne mijenjati puno samu pjesmu.

cipkice

5. A repertoar vam je stvarno šarolik. Od koga djevojke iz Hrvatske uče o šarolikom svijetu pjesama koje izvodite?

Kao što nam je repertoar šarolik tako smo i pjesme naučile na šarolike načine.  Od rujna smo pod vodstvom Krunoslava Šokca, solista ansambla Lado koji nas uči puno pjesama iz Hrvatske. Nekako smo imale potrebu i malo dublje uči u istraživanje naših napjeva kojih zaista ima šarolikih i divnih. Inače, puno pjesama je došlo sa raznih radionica i sa Ethno programa  koji organizira  Jeunesses Musicales International (JMI)  i koji se provodi dijem svijeta (uključujući i Hrvatsku) koji nerijetko pohađaju i članice zbora. A moramo i priznati, pokuju pjesmu smo „skinule“ s youtuba.

6. Bombardirani smo sa svih strana glazbom, internet je stvarno olakšao pronalazak glazbe, ali time i otežao jer svega možemo naći, a mogli bi reći da ima jako puno neukusa. Je li u ovo vrijeme etno glazba i taj „back to the roots“ pristup možda nova era glazbe, na način da se kreće sve ispočetka?

Tradicijska glazba u sebi čuva neopisivu ljepotu pozitivne, pokretačke energije koja je zapostavljena brzim, svakodnevnim ritmom života. Sve je već odavno isprobano i izmišljeno, ali puno toga nema temeljnu ljepotu i ne predaje civilizacijska naslijeđa koja su utkana duboko u svaku osobnost. Te frekvencije su osobite, imaju neku neopisivu magičnost i one bivaju prepoznate na našim nastupima pa šaljemo upravo takvu poruku povratka pozitivnoga naboja iskonske civilizacijske energije humanizma.

7. Kao zbor funkcionirate pod mentorstvom Lidije Dokuzović, naše renomirane etno glazbenice i pjevačice Afiona, a surađujete i s brojnim bendovima. Kako to sve utječe na vaš izričaj?

Kako se Lidija preselila u Švedsku, od rujna prošle godine smo pod vodstvom Krunoslava Šokca koji nam je donio malo novog izričaja. No, i dalje Lidija ima veliku ulogu u zboru.

Kada god nam se pruži prilika idemo slušati ili pjevati sa Našim malim afro bendom, Etno skupinom Veja iz Pazina. Budući da smo samo vokalni ansabl, često i rado zovemo Nenada Kovačevića da nas prati i to zaista unese novu boju u našu izvedbu

I naravno da su nas suradnje jako oplemenile. Osim toga, stekle smo i nova prijateljstva što nije nevažno. Nedavno smo se dale u avanturu sa nečim nespecifičnim za nas, a to je suradnja sa Nedjeljkom Babićem-Gangsterom na filmu Gangster te voli. Upravo to upuštanje u različitost nas razvija i zabavlja.

8. Što vam znači natjecanje „Do posljednjeg zbora“ i koliko je ono utjecalo na popularizaciju etno glazbe?

Ne možemo znati koliko je takva emisija popularizirala etno glazbu jer u njoj i nije bilo isključivo etno glazbe, ali je bilo izrazito zanimljivo iskustvo za nas. Natjecnje je imalo dosta nedostataka, no nama je bilo  izazov u kojem smo, kao relativno nepoznat ansambl uspjele biti među prvih 6 u RH pa čak i osvojiti mnoga srca koja nas odonda vjerno prate i podržavaju, vesele se uspjesima, ali i traže da održimo koncerte za obilježavanje osobitih prigoda.

9. Naposlijetku, što je glazba za vas?

Glazba pripada lijepoj umjetnosti jer joj je cilj estetika. Na popisu umjetnosti ona je prva, ne bez razloga. Još od Konfucija znamo  da “glazba oplođuje klice kreposti koje čovjek nosi u srcu.”

Glazba oplemenjuje narav čovjeka, budi osjećaj za red i ljepotu, čini čovjeka radosnim, unosi pozitivne emocije. Glazba je pokretač svega.

Bez glazbe je čovjekova duša pusta. Glazbom se ljudi povezuju i razmjenjuju ono najintimnije  – glas.

Biti aktivan u ovakvom ansamblu znači oplemeniti cjelokupno unutarnje biće koje treba srodnost, osjećaj pripadnosti, dijeljenje užitka zborskoga pjevanja i izgradnju temeljnih ljudskih vrijednosti.
Monika Marušić

,

popis festivala