Kategorije: InterviewNovosti

Ratko Filipović: “Bavi se onime za što si spreman biti i gladan i spavati na ulici”

  • Datum objave: 30.05.2014.
  • Autor članka: Festival.hr

Vrsni dvojac, Ratko Filipović Examine i Janko Novoselić, koji su već zadužili scenu svojim radom, nastupaju u zagrebačkom Klubu u petak 30. svibnja, gdje će od predstaviti svoj novi projekt. Riječ je o soul/disco/funk stvarima prilagođenim za plesni podij, a na pozornicu Black Light programa se penje Janko Novoselić za bubnjevima i Examine za mix pultom. Dvojac će izvesti neke nove instrumentalne stvari koje bi se trebale naći na zajedničkom albumu zakazanom za jesen. Ususret nastupu popričali smo s polovicom ovog projekta, Ratkom Filipovićem.

Sjećaš li se svog prvog doticaja s elektronskom glazbom?
Mislim da je to bio neka vrsta trance-a, Scooter i Thunderdome kompilacije jer, s obzirom da sam odrastao u Virovitici, to je bilo jedino prisutno u tom dijelu Hrvatske u doba 56k modema gdje nije bilo mogućnosti preslušavanja glazbe preko neta ili skidanja nekih mp3-a kao što je slučaj danas. Slušalo se ono što se imalo pri ruci. Moram priznati da je sestra imala dosta utjecaja na moj ukus u glazbi u tom trenutku jer je u sobi imala nešto kazeta koje sam zapravo preslušavao i izbirao si najdraže od onoga što mi je ponuđeno, između ostaloga i Michael Jackson, C-Block, Guns & Roses… Tu sam shvatio da nemoraš biti “odgojen” u nekoj vrsti ozbiljne glazbe da bi se kasnije razvio u dobrog i priznatog glazbenika sa svojim osobnim stilom koji zapravo i nema neke veze s onim što radiš danas. Nikad neznaš gdje i u koji žanr će te glazbeni život dovesti, u tome je jedna posebna ljepota. U tom trenutku mi zapravo ono što sam od techna prihvatio kasnije nije bilo posebno interesantno jer ljudi koji su promovirali takvu glazbu u tom dijelu Hrvatske nisu bili otvorenih pogleda da se nauči mlađe i uvede u taj svijet jer je vjerojatno postojao neki jaz između te starije generacije i nekih novih nadolazećih imena koji su predstavljali promjenu.To me smetalo i to se promijenilo poslije kada sam promijenio sredinu i otišao u Varaždin. Tamo sam se susreo sa potpuno drugim mentalitetom koji je zagovarao da moraš samo ozbiljno raditi da bi bio dobar i biti glazbeno iskren prema sebi i drugima. Taj mentalitet sam prenio u Zagreb kada sam se preselio. Ostalo je povijest :)

Ti i Janko ste zanimljiva kombinacija organskog i elektronskog svijeta, ti za pultom, a on za bubnjevima, je li to budućnost elektronske glazbe?
Iskreno, ne razmišljam o budućnosti glazbe jer je to prividna stvar. Negdje će jedna forma biti popularna dok na drugom mjestu druga forma preuzima inicijativu. Mislim da je jedini pravilni put jednog glazbenika pratiti ono što ga vozi i to raditi bez obzira na sve. Možda u jednom trenutku moja vizija glazbe postane popularna ali to mi nikad nije bio ultimativni cilj. Uvijek se sjetim trenutaka u životu kad sam umjesto hrane kupio par ploča, ali sreća koju sam osjećao dok sam ih donio doma i pustio prevagnula je glad i svaku bol koju sam osjećao u tom trenutku. Isto je sa produkcijom. Ako sam sjedio u studiju i radio na nečemu što mi je bilo napeto, hrana i sve ostalo esencijalno za život je bilo drugi plan. Stavljao sam svoju glazbu kao prioritet makar mi nije bilo bitno hoće li ju netko poslušati. Mislim da taj “drive” fali nekim ljudima koji se pokušavaju baviti glazbom i naglasio bi “pokušavaju”. Možda ih ovo natjera na razmišljanje o tom aspetku života – bavi se onime za što si spreman biti i gladan i spavati na ulici. Ako radiš glazbu samo zato jer je popularna fulo si profesiju odmah na startu te bi bilo dobro da ju, s tim mišljenjem, promijeniš za dobro sebe i drugih.

Što radiš kada treba napuniti kreativne baterije?
Baš sam sa dragom prijateljicom, za koju se nadam da će surađivati na Jankovom i mojem prvijencu, nedavno razgovarao o tome. Mora ti se nešto intenzivno događati u životu da bi stvarao nešto kreativno. To bi povezao sa osnovnim zakonom fizike: “Energija se ne stvara iz ničega niti ne nestaje”. Frustracija, sreća, tuga, ponos, sve su to emocije aka energija koja se može prenijeti u zvuk, samo ju treba pravilno usmjeriti. A kreativna pauza je jedna od stvari koje svaki umjetnik mora prakticirati ili upada u rutinu iz koje se često jako teško izvuče. Kreativnom pauzom dobivaš jedan “outside the box” pogled i to te tjera da evoluiraš kroz ono što radiš.

U jednom si intervjuu rekao da stvarno puno radiš i da te ljudi zovu za remiksiranje stvari. Kako to ide? Prati li tu potražnju i potražnja za tvojim live nastupima?
Iskreno, mislim da je Examine kao projekt odradio svoju svrhu i da neće imati više niti jedno izdanje te, ne da samo ide u mirovanje, nego sam mu već podigao nadgrobni spomenik. Bio je jedno divno iskustvo s kojim sam prošao Hrvatsku i dio Europe, doživio sretne i tužne trenutke kako to već ide u životu, stekao jedno vrijedno iskustvo, ali nema smisla više skrivati se iza aliasa. Ono što radim sada je ono što jesam i ne treba mi alias da bi to definirao, tako da me, iskreno, nastupi kao Examine solo više ne zanimaju niti mi daju potrebni drive da bi istinski uživao u onome što radim. Ja sam Ratko Filipović, volim interakciju s drugim glazbenicima na stage-u i to je ono čemu težim trenutno. To je jedan od razloga zašto sam počeo surađivati s Jankom i mislim da mi je to bila jedna od najboljih glazbenih odluka u životu. Kao DJ ću uvijek biti aktivan, ali Examine live više nije opcija. Nakon nekoliko godina istraživanja različitih svjetova, i Janko je otkrio da mu najviše leži svijet elektronske plesne glazbe. Kako kaže, tu sve sjeda na svoje mjesto- bubnjevi, ritam, ples, zvuk, glasnoća, frekvencije, ljudi, kultura, atmosfera. Što se tiče remixiranja, prvo moraš pokazati da živiš glazbu bez obzira na žanr i da si prvenstveno dobra i iskrena osoba da bi te remixirao ili radio išto kreativno s tobom. S takvim ljudima produkcija glazbe nije samo posao već postaje gušt.

Ako ćemo se baciti u klišejizirane fraze, scena stvarno živi punim plućima. Stalno se nešto događa, pogotovo u Zagrebu. Kakav je tvoj komentar na to, radi li se puno i radi li se dobro?
Iskreno, Zagreb trenutno teži više kvantiteti nego kvaliteti, govoreći o elektronici, dok je u jazz-u potpuno obrnuta situacija. Publike za elektronsku glazbu nema dovoljno da bi se napunio svaku klub koji ju danas pokušava isfurati. To će rezultirati na način da će se malo koji party uspjeti pokriti sa troškovima produkcije. Ali to je jedan on načina prirodne selekcije na sceni: ako netko radi to iz ljubavi prema glazbi, opstat će bez obzira na sve. Ako radi zbog love prestat će mu biti interesantno jer neće zarađivati od toga. Kao primjer bi naveo Ekstrakt ekipu koja je, makar nekada njihov event nije bio financijski isplativ, oni su već godinama na sceni i rade dalje. Mislim da je to mentalitet koji moraju zadržati projekti koji misle zaživjeti na jedan zdrav način. Bitno je vjerovati u ono što radiš.

Znamo da u današnje vrijeme nije dovoljno samo biti dobar u onome što radiš, nego se puno truda mora uložiti i u promociju svog rada. Kako se promovirate kao izvođači? Koje kanale promocije koristite?
Tu su klasični Facebook, Soundcloud, Twitter, ali mislim da se izvođači trebaju više fokusirati na glazbu nego na promociju. Samo su 24 sata u danu i teško je za sve odvojiti kvalitetno vrijeme. Ne odvojiš li kvalitetno vrijeme, nećeš to napraviti 100%. Zato zagovaram da se talentirani za glazbu fokusiraju na glazbu a talentirani za PR na promociju. Tu se mora stvoriti jedna sinergija i, ukoliko je svima cilj prezentirati dobru glazbu, nema razloga da takav projekt ne postane uspješan za dobrobit svih, najviše posjetitelja evenata i konzumenata glazbe.

Što trebamo poslušati, imaš li neke preporuke?
Svaku srijedu od 22 do ponoći s Jankom ispunjavam eter Radija 808 i to je u biti emisija puna glazbe koju bi svakome preporučili. Tune in pa vidi i čuj, raznovrsna je :)

Monika Marušić

, , ,

popis festivala